2.-26. srpnja 2018.
Kulturni centar Dubrava
Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb

Zagrebački ljetni likovni salon 2018 u organizaciji HDLU Zagreb ove godine se predstavlja sa koncepcijom ”Dodir prirode” i djelima 22 umjetnika, koji su u svojim slikarskim istraživanjima zabilježili osobne impresije iz prirode, njezine ritmove i mijene, godišnja doba i elemente, kao i bića koja prirodu nastanjuju uz nas.

Doživljaj prirode kao duhovna kategorija, temeljen na neposrednom opažanju različitih fizičkih pojava dovodi do svijesti o univerzalnoj povezanosti i međuutjecajima svega što nas okružuje, pri čemu mnoge tajne prirode čovjek još uvijek nije otkrio, ili je naprosto zaboravio stara znanja svojih predaka, koji su u suživotu prirode i čovjeka pronalazili smisao svoga postojanja, a različitim pojavama u prirodi pridavali su simbolička, mitska i božanska obilježja, prateći smjenu ciklusa rasta i opadanja, življenja i umiranja kroz godinu.

U različitim kulturama postojali su iscjelitelji – šamani i mudre žene, koji su shvaćali da je čitava priroda oko njih riznica velikog blaga, poznavali su iscjeliteljske osobine drveća i biljaka, živeći usklađeni u svojim aktivnostima sasvim prirodnim pojavama i ta duhovna uronjenost i pažnja spram okoliša koji ih je okruživao, pomagala je ljudima u lakšem preživljavanju, kao i razumijevanju mnogih procesa preobrazbe živog svijeta na duhovnoj i fizičkoj razini. Drevna božanstva nisu bila odvojena od svijeta svojih tvorevina, nego su bila stopljena sa tim svijetom, poput različitih mitskih figura Velike majke i Božica zemlje, koje su bile poistovjećene sa cjelokupnom prirodom kao hraniteljice i čuvarice živih bića i središnje figure misterijskih kulteva sjemena i biljaka, koji su simbolizirali vječno kruženje životne sile na Zemlji. Te zaboravljene duhovne misterije ostale su zapisane u riznicama kolektivno nesvjesnog, ali i u mašti umjetnika, koji su u svim epohama tražili nadahnuće u prirodi i stvarali su svoja djela, inspirirani njezinim mnogostrukim transformacijama.

Umjetnici su tako bili poput alkemičara: tražeći čaroliju u prirodi, pronalazili su je u svom osobnom viđenju i slikarskoj ekspresiji, koja nije bila puka kopija dopadljivo precrtanih pejzaža što uljepšavaju zidove građanskih salona, već je to bio osobni duhovno – emocionalni doživljaj, temeljen na vlastitom iskustvu i stvaralačkoj energiji, prožetoj ritmovima iz prirode.

Istražujući planine na svojim putovanjima, slikarica Jelena Martinović stvorila je niz likovnih zapisa u akvarelu, dočaravajući nam vitka debla planinskog drveća, koje niče i opstaje među kamenjem i rijetkim travnatim brežuljcima, i svako od tih stabala posjeduje svoj karakter i specifičnu, jedinstvenu građu, predočenu brzim i spretnim potezima kista. Andreja Dujnić Žmirić svoje prizore slika na obalama rijeke Kupe, koju ponegdje okružuju plodne ravnice, a ponegdje se čvornate vrbe nadvijaju iznad bistre vode, u kojoj se ogleda nebo i mali starinski čamci, skriveni u sjeni drveća.

Plavičasto bijela voda u zimskom krajoliku Stjepana Perkovića, kao i žuti jesenji drvored Zlatka Isakovića Lule dočaravaju nam transformacije boja kroz godišnja doba, dok nas krhka struktura breza na slici Laure Šarabok povlači prema dubinama listopadne šume. Antonija Cesarec žarkim tonovima, u nemirnom potezu prikazuje nam Fen – topli, zapadni vjetar koji se spušta niz obronke planina nakon kiše, a Tihomir Cirkvenčić slika glatku površinu jezera okruženu šašem i močvarnim drvećem na razmeđu zime i proljeća, u simboličkom prostoru puste zemlje, koja čeka rast novog sjemena.

Više na linku.